Dragi
čitaoče, koliko si spreman na promjenu načina razmišljanja, kada znaš da
ustaljeni način razmišljanja ne vodi ka boljem ishodu?
Nastavljam
priču započetu u prethodnom postu, a koja govori o neponavljanju istih grešaka i
promjeni radi napretka, anegdotom koja će pomoći da u potpunosti shvatimo
poziciju u kojoj se nalazimo.
Na radaru
moćnog američkog nosača aviona, koji se nalazio na otvorenom moru, iznenada se
pojavio titrajući signal. Admiral naređuje radio operateru: ‚‚Naredite tom
plovilu da promijeni kurs za 15 stepeni“. Ubrzo dobijaju odgovor: ‚‚Vi
promijenite kurs za 15 stepeni“. Pomalo iznerviran, admiral naređuje‚‚Recite im
da smo mi američka mornarica i da moraju da promijene kurs za 15 stepeni“.
Odgovor sa druge strane je bio isti kao i prethodni. Sada, već vidno
iznerviran, arogantni admiral preuzima mikrofon i naređuje: ‚‚Ja sam admiral
američke mornarice. Ili promijenite kurs za 15 stepeni ili ...“. Odgovor:
‚‚Ovdje svetionik, vi promijenite kurs za 15 stepeni“.
Priča je
zanimljiva i poučna. Čak i američki menadžeri, nekada nedodirljiva grupa na
otvorenom moru tržišta, moraće da promijeni način razmišljanja i odgovori na
izazove globalnog tržišta. Moraju da ovladaju novim vještinama, nauče nove
tehnike i metode i postanu fleksibilniji kako bi se ravnopravno nosili sa
narastajućom konkurencijom iz drugih zemalja. Da bi bila konkurentna, američka
industrija se mora revitalizovati i bez ostatka posvetiti kvalitetu. Šta onda
reći za domaću i privredu regiona?
U Crnoj
Gori, kao i u regionu, do skora primjenjivana praksa povećanja kapaciteta po
svaku cijenu, uz prosto održavanje neophodne raspoloživosti opreme, slična je
onoj prisutnoj u SAD sredinom i krajem sedamdesetih. Navedeni prioriteti su
forsirani na račun proizvodnosti (kvantitet), povećanog utroška električne
energije i zagađenja okoline i, prije svega, kvaliteta. Ovakva koncepcija je
većinu kompanija dovela u vrlo nezavidnu situaciju, a tadašnju američku
industriju u podređeni položaj u odnosu na evropsku i japansku koje su imale
prednost u tehnologijama i opremi; naglašeni su bili mjesto i uloga
istraživanja i razvoja, veze sa kupcima i dobavljačima precizno definisane, a
radna snaga disciplinovana i lojalna. Amerika je primijenila rigorozne
standarde kvalitete i pooštravanjem završne kontrole bio je ulazak u unaprijed
izgubljenu bitku. Vrlo brzo se pokazalo da jedino korjenite promjene filozofije
menadžmenta kvalitetom mogu donijeti željene rezultate.
Zahtjevi
međunarodne zajednice u pogledu kvaliteta,
potrošnje energije i očuvanja životne sredine postaju sve rigorozniji, i
tako nam ne ostaje alternativno rješenje poslovanja. Zadovoljenje zahtjeva
standarda ISO 9001 (sistem menadžmenta kvalitetom) prvi je u nizu konkretnih
zadataka na kome se radi u našoj zemlji.
Vrlo
široka i razvijena grana privrede u Crnoj Gori je turizam. ‚‚Opterećenost“
usluge količinom energije utrošenom za njeno pružanje, održavanje, jedan je od
značajnih parametara na osnovu koga će se u vrlo bliskoj budućnosti vršiti
njeno vrednovanje. Crna Gora je dragulj koji će turisti željeti posjetiti, ali
usluga će se vrednovati i efektima koje ima na energetske i eko resurse, koji
se sve više posmatraju globalno. Slično je i u proizvodnom sistemu;
‚‚opterećenost“ proizvoda količinom energije utrošenom za njegovu proizvodnju,
upotrebu, održavanje i skladištenje jedan je od značajnih parametara na osnovu
kog se vrši njegovo vrednovanje u razvijenim zemljama. Pored upotrebne
vrijednosti, ukupna ‚‚podobnost“ proizvoda vrednovaće se i efektima koje ima na
energetske i eko resurse. Putevi slobodnog protoka robe uključuju i tokove
energenata, a granice sa razvijenijim zemljama postavljaju barijere zagađivačima.
Zaslijepljenost
željom za što bržim ekonomskim rastom spriječavala nas je da sagledamo cijenu
koju plaćamo kroz degradaciju životne sredine. Dovedeni u situaciju u kojoj
promjena postojeće filozofije postaje neizbježna i neodložna, moramo da preispitamo
sopstvene potrebe i osmislimo načine zadovoljenja novodefinisanih potreba, ne
dovodeći u pitanje sposobnost budućih generacija da zadovolji svoje potrebe.
Usvajajući
ovaj način razmišljanja svrstali bismo se u zagovornike koncepta koji, bez
obzira na sve otpore na koje nailazi, predstavlja jednog od najozbiljnijih
neprijatelja destruktivnog liberalnog kapitalizma. Ovaj koncept se naziva Održivi razvoj, o kome ću više pisati u
narednom postu.
Postoji
više verzija anegdote koju napisah na početku posta, al je kod svake suština
ista. Predlažem da poslušaš audio klip klikom na link ispod teksta.
Нема коментара:
Постави коментар