петак, 27. децембар 2013.

Promjena načina razmišljanja


Dragi čitaoče, koliko si spreman na promjenu načina razmišljanja, kada znaš da ustaljeni način razmišljanja ne vodi ka boljem ishodu?

Nastavljam priču započetu u prethodnom postu, a koja govori o neponavljanju istih grešaka i promjeni radi napretka, anegdotom koja će pomoći da u potpunosti shvatimo poziciju u kojoj se nalazimo.

Na radaru moćnog američkog nosača aviona, koji se nalazio na otvorenom moru, iznenada se pojavio titrajući signal. Admiral naređuje radio operateru: ‚‚Naredite tom plovilu da promijeni kurs za 15 stepeni“. Ubrzo dobijaju odgovor: ‚‚Vi promijenite kurs za 15 stepeni“. Pomalo iznerviran, admiral naređuje‚‚Recite im da smo mi američka mornarica i da moraju da promijene kurs za 15 stepeni“. Odgovor sa druge strane je bio isti kao i prethodni. Sada, već vidno iznerviran, arogantni admiral preuzima mikrofon i naređuje: ‚‚Ja sam admiral američke mornarice. Ili promijenite kurs za 15 stepeni ili ...“. Odgovor: ‚‚Ovdje svetionik, vi promijenite kurs za 15 stepeni“.

Priča je zanimljiva i poučna. Čak i američki menadžeri, nekada nedodirljiva grupa na otvorenom moru tržišta, moraće da promijeni način razmišljanja i odgovori na izazove globalnog tržišta. Moraju da ovladaju novim vještinama, nauče nove tehnike i metode i postanu fleksibilniji kako bi se ravnopravno nosili sa narastajućom konkurencijom iz drugih zemalja. Da bi bila konkurentna, američka industrija se mora revitalizovati i bez ostatka posvetiti kvalitetu. Šta onda reći za domaću i privredu regiona?
U Crnoj Gori, kao i u regionu, do skora primjenjivana praksa povećanja kapaciteta po svaku cijenu, uz prosto održavanje neophodne raspoloživosti opreme, slična je onoj prisutnoj u SAD sredinom i krajem sedamdesetih. Navedeni prioriteti su forsirani na račun proizvodnosti (kvantitet), povećanog utroška električne energije i zagađenja okoline i, prije svega, kvaliteta. Ovakva koncepcija je većinu kompanija dovela u vrlo nezavidnu situaciju, a tadašnju američku industriju u podređeni položaj u odnosu na evropsku i japansku koje su imale prednost u tehnologijama i opremi; naglašeni su bili mjesto i uloga istraživanja i razvoja, veze sa kupcima i dobavljačima precizno definisane, a radna snaga disciplinovana i lojalna. Amerika je primijenila rigorozne standarde kvalitete i pooštravanjem završne kontrole bio je ulazak u unaprijed izgubljenu bitku. Vrlo brzo se pokazalo da jedino korjenite promjene filozofije menadžmenta kvalitetom mogu donijeti željene rezultate.

Zahtjevi međunarodne zajednice u pogledu kvaliteta, potrošnje energije i očuvanja životne sredine postaju sve rigorozniji, i tako nam ne ostaje alternativno rješenje poslovanja. Zadovoljenje zahtjeva standarda ISO 9001 (sistem menadžmenta kvalitetom) prvi je u nizu konkretnih zadataka na kome se radi u našoj zemlji.

Vrlo široka i razvijena grana privrede u Crnoj Gori je turizam. ‚‚Opterećenost“ usluge količinom energije utrošenom za njeno pružanje, održavanje, jedan je od značajnih parametara na osnovu koga će se u vrlo bliskoj budućnosti vršiti njeno vrednovanje. Crna Gora je dragulj koji će turisti željeti posjetiti, ali usluga će se vrednovati i efektima koje ima na energetske i eko resurse, koji se sve više posmatraju globalno. Slično je i u proizvodnom sistemu; ‚‚opterećenost“ proizvoda količinom energije utrošenom za njegovu proizvodnju, upotrebu, održavanje i skladištenje jedan je od značajnih parametara na osnovu kog se vrši njegovo vrednovanje u razvijenim zemljama. Pored upotrebne vrijednosti, ukupna ‚‚podobnost“ proizvoda vrednovaće se i efektima koje ima na energetske i eko resurse. Putevi slobodnog protoka robe uključuju i tokove energenata, a granice sa razvijenijim zemljama postavljaju  barijere zagađivačima.

Zaslijepljenost željom za što bržim ekonomskim rastom spriječavala nas je da sagledamo cijenu koju plaćamo kroz degradaciju životne sredine. Dovedeni u situaciju u kojoj promjena postojeće filozofije postaje neizbježna i neodložna, moramo da preispitamo sopstvene potrebe i osmislimo načine zadovoljenja novodefinisanih potreba, ne dovodeći u pitanje sposobnost budućih generacija da zadovolji svoje potrebe.
Usvajajući ovaj način razmišljanja svrstali bismo se u zagovornike koncepta koji, bez obzira na sve otpore na koje nailazi, predstavlja jednog od najozbiljnijih neprijatelja destruktivnog liberalnog kapitalizma. Ovaj koncept se naziva Održivi razvoj, o kome ću više pisati u narednom postu.


Postoji više verzija anegdote koju napisah na početku posta, al je kod svake suština ista. Predlažem da poslušaš audio klip klikom na link ispod teksta.

Нема коментара:

Постави коментар

Planiranje održivog turizma u destinaciji: kako, kad i ko?

  Koncept turizma seže više od 4000 godina unazad kada su rane civilizacije širom svijeta počele da putuju u trgovačke i vjerske svrhe. Dok ...