Kvalitet i turizam: Kvalitet u svrsi održivog razvoja turizma

Obzirom da je turizam najznačajnija privredna grana u Crnoj Gori ovim postom počinjem priču o kvalitetu u održivom razvoju turizma.

Turizam je zavistan od sredine više nego bilo koja druga industrija. Turizam je glavni korisnik sredine koja mora biti čista i sigurna da privuče interesovanje putnika. Najvažniji razlog posjete turista jeste prostorna atraktivnost nekog mjesta – ljepota i uzajamni sklad prirodnog i izgrađenog okruženja. Ako se ova primarna dobra (neobnovljiva i nezamjenjiva) naruše ili izgube, turizam se ne razvija i prestaje da postoji. S druge strane su sekundarna dobra koja omogućavaju razvoj turizma a zavise od ljudskih aktivnosti (objekti za smještaj turista, infrastruktura, usluge, kulturne i sportske aktivnosti, itd.) tj. sve ono što uključivanjem lokalnog stanovništva doprinosi razvoju tog mjesta i šire zajednice. Cilj održivog turizma je da se sekundarna dobra razvijaju u skladu sa primarnim dobrima, da ih očuvaju, da ih ne naruše, a da pri tom doprinose cjelokupnom razvoju turističkog predjela.

Sve je veća zainteresovanost zemalja u svijetu za razvoj turističkog sektora što se, prije svega, objašnjava činjenicom da razvoj turizma proizvodi brojne pozitivne ekonomske efekte (na društveni proizvod i nacionalni dohodak i njihovu raspodjelu, na djelatnosti turističke privrede, na zaposlenost stanovništva, itd.) te da se turizam može iskoristiti kao faktor bržeg privrednog rasta i razvoja.

Iako i danas prioritet imaju ekonomski interesi, mnoge zemlje su počele da sve više obraćaju pažnju i na ekološke interese destinacija.

U Crnoj Gori su prirodni i kulturni predjeli u velikoj prednosti – od morske oblasti, zaštićenih nacionalnih parkova, do netaknutih planinskih zona, kulturno-istorijskog nasljeđa i jedinstvenog Bokokotorskog zaliva čiji se jedan dio nalazi na UNESCO-voj listi svjetskog nasljeđa. Trenutno je Crna Gora među zemljama sa visokom stopom razvoja turizma u svijetu. Na Bijenalu arhitekture u Roterdamu 2008. godine, na izložbi posvećenoj turizmu i održivom razvoju, prognoza je bila da će do 2014. godišnja stopa rasta turizma u Crnoj Gori biti oko14%. U Strategiji razvoja turizma u Crnoj Gori (2008) navodi se da najvažniji značaj ima održivi pristup u razvoju turizma, uzimajući u obzir ekološku, socijalnu, kulturnu i ekonomsku dimenziju.

Na osnovu ovih podataka, čini se da sve ide u dobrom pravcu. Crna Gora ima veliki potencijal, turizam se razvija sve brže i cilj je da on bude održiv, što je u skladu s vizijom Crne Gore kao ekološke države.

Međutim, praksa pokazuje sasvim drugačije iskustvo, posebno kada je u pitanju primorje. Masovna izgradnja obale je posljednjih godina potpuno degradirala pejzaž, „progutala“ djelove obale i sasvim zarobila postojeće istorijske cjeline starih gradova. U Strategiji razvoja turizma u Crnoj Gori (2008) ističe se da je njena vizija da CG postane „atraktivna mediteranska destinacija“ i „lider na tržištu Mediterana kada je u pitanju turizam orijentisan na prirodu“. Nažalost, iako je Crna Gora imala veliki potencijal da izbjegne loše iskustvo pojedinih mediteranskih destinacija i zaista postane jedinstvena po očuvanju svog prirodnog i kulturnog nasljeđa na primorju, ona je nakon samo nekoliko godina bliža negativnim primjerima turističkih mjesta na mediteranskom području koja su degradirana i prepuštena masovnom turizmu.

Izgradnja u svrhu turizma (hoteli, kuće za odmor, aerodromi i putevi) izaziva najveći negativan uticaj na osjetljivo priobalje i morske ekosisteme. Gubitak biodiverziteta i prostorne atraktivnosti već je zadesio mnoge turističke destinacije regiona. Dalji rast će nastaviti da degradira ove prostore i, možda, uništi do sada netaknute predjele.

Nakon prostorne devastacije, druge negativne posljedice turizma su :

ugroženost ili nestanak rijetkih endemskih vrsta;
velika potrošnja vode koja se utrostruči tokom sezone;
veliko zagađenje i otpad koji se bez prečišćavanja skladišti u mediteranska mora (10 miliona tona svake godine) ;
narušavanje lokalnog načina života, socijalnih struktura i tradicionalnih aktivnosti koje su često vezane za održivo korišćenje biodiverziteta;
nepravedna raspodjela ekonomskog profita koji je baziran na iskorišćavanju fizičkog okruženja a uglavnom se iznosi van zemlje i ne ostavlja koristi lokalnom stanovništvu koje snosi troškove ograničenih resursa prostora, vode i energije.

Veliki uticaj masovnog turizma je dramatično degradirao okruženje u mnogim mediteranskim mjestima, i u ekološkom i socijalnom smislu, što je na kraju dovelo u pitanje sam opstanak turizma.

Kada se jedno mjesto degradira, turista traži sljedeće koje je netaknuto i pristupačno. Rješenje kojim se pokušavaju ublažiti negativni uticaji, su obimne restauracije koje su veoma skupe, dugo traju i nijesu uvijek izvodljive, naročito kada je u pitanju visok nivo izgrađenosti. Bilo bi mnogo logičnije opredijeliti se za masovni turizam i onda ga otvoreno razvijati, nego se kriti iza postulata o održivom razvoju i ekološkoj državi, i uništavati najvažnije resurse za njegov dugoročan razvoj.

Crna Gora ima ozbiljan problem jer razvoj primorskog turizma i masovna izgradnja za tu svrhu u posljednjoj deceniji djelovala je održivo i to samo djelimično s ekonomskog aspekta jer je gazdovanje nad velikim dijelom prirodnih i izgrađenih dobara sada u rukama privatnog sektora, nad kojim oslabljeni državni sistem nema kontrolu.

Ova razvojna faza donijela je dugoročno veliki teret budućem održivom razvoju primorskog turizma. Turizam na primorju je jedini u Crnoj Gori koji ima mogućnost razvoja kulturnog turizma zbog izuzetno vrijednog istorijskog nasljeđa. Jedinstvo prirodnog i istorijskog nasljeđa ima poseban značaj i zato se turizam na primorju nije smio svesti na pružanje usluga masovnog ljetovališta.

Moram da kažem da je u ovom slučaju masovni turizam ‚‚žderač prostora“ što ukazuje na opasnost da nekontrolisani razvoj turizma dovodi do sigurnog uništenja životne sredine gdje se gasi turizam i budi nezdrava životna sredina, nezaposlenost, depresija. Da li to želimo da ostavimo generacijama poslije nas? Ili, da uspostavimo pozitivnu vezu između strateškog razvoja turizma i kvalitetne i očuvane životne sredine zarad dugoročnog opstanka na međunarodnom turističkom tržištu. Potrošnja danas sa mislima na sjutra je suština razvoja odgovornog turizma.
Crna Gora nije destinacija za masovni turizam.

Rješenje je u ozbiljnoj strategiji razvoja održivog turizma na primorju i njegovom stručnom planiranju, uz razumijevanje složenosti i bogatstva ovog predjela. Neophodno je staviti obalu pod posebnu vrstu zaštite i usvojiti posebne mjere kada je u pitanju njen razvoj. Korisne smjernice mogu biti preuzete iz Evropske povelje za održivi turizam u zaštićenim zonama i kasnije primijenjene. Potrebno je:

zaštititi i unaprediti kulturne i ekološke vrijednosti osjetljivog predjela;
turistički sektor mora održivo koristiti dobra i prirodno bogatstvo;
značajno doprineti socio-ekonomskom razvoju i kvalitetu života lokalnih zajednica;
širiti ekonomsku korist i u potpunosti je usaglasiti s prethodna tri kriterijuma i podjednako raspodjeliti.

Održivi turizam zahtijeva napore svih zainteresovanih strana (turističkih preduzeća, lokalnog stanovništva, turista) i njihovu međusobnu povezanost ne zarad kratkoročnog pozitivnog efekta već zarad koristi od održivog turizma na dugoročne staze.