Koncept turizma seže više od 4000 godina unazad kada su
rane civilizacije širom svijeta počele da putuju u trgovačke i vjerske svrhe.
Dok neki kažu da savremeni turizam nalazi svoje korijene u 17. vijeku, kada je
putovanje po Evropi postalo popularna zabava među aristokratama, industrija je
doživjela svoj najmonumentalniji rast tokom druge polovine 20. vijeka. Od samo
25 miliona dolazaka turista 1950. godine, danas se više od 1,3 milijarde ljudi
širom svijeta bavi turizmom sa očekivanim povećanjem na 1,8 do 2030. godine, a
zapanjujućih 4 milijarde predviđenih do 2040. Turizam je sada jedan od
najvećih i najbrže rastućih privrednih sektora zaslužan za
više od 10% globalnog BDP-a i podržavanje više od 300 miliona radnih mijesta
širom svijeta.
Iako turizam nudi veliki potencijal za sveukupni ekonomski
razvoj, potrebno je pravilno planiranje da bi se iskoristile prednosti ovog
moćnog sektora koji se stalno širi. Destinacije prvo moraju sprovesti
svrsishodno, strateško, sveobuhvatno i, što je najvažnije, inkluzivno
planiranje uzimajući u obzir ne samo kako će spoljni svijet vidjeti
destinacije, već i etičke veze između civilnog društva, preduzeća i vlade
kako bi se podržao održivi rast i dugoročni uspjeh turizma.
Bilo da je u pitanju mikro ili makro destinacija, uspješan razvoj destinacije nikako nije lak zadatak. Efikasno planiranje mora uzeti u obzir finansijske, kao i ekološke i društvene implikacije, podržavajući život lokalnog stanovništva, štiteći nasljeđe destinacije, premošćivati jaz između domaćina i gosta, izbjegavajući nekontrolisani razvoj, sve dok ostaje agilan i sposoban da se brzo prilagodi promjenljivim globalnim ekonomskim trendovima i ponašanju potrošača, što nije moglo proći neprimijećeno poslednjih nekoliko godina.
Iako je putanja kojom će turistička industrija krenuti u narednim mjesecima, a možda i godinama, još uvijek nejasna zbog COVID-19, sada je vrijeme za planiranje i prilagođavanje strategija planiranja i razvoja destinacije.
Kako otpočeti sa planiranjem razvoja održive destinacije?
U MariXperience-u prepoznajemo važnost razvoja turizma na način koji pruža najveće koristi za sve zainteresovane strane, istovremeno čuvajući prirodna dobra za buduće generacije. Strateško planiranje je od ključnog značaja za određivanje obima i vrste turizma koji najbolje odgovara destinaciji, ali proces potreban za postizanje ovog cilja nije uvijek jednostavan.
Naša planeta je
dom hiljadama destinacija koje privlače turiste zbog svojih jedinstvenih
karakteristika i prednosti. Raznolikost je snaga koju neosporno moramo čuvati –
ali ne postoji tajni recept.
Prvi korak je stoga sprovođenje sveobuhvatne procjene destinacije kako bi se
razumjeli problemi, identifikovale ključne zainteresovane strane, odredio
turistički potencijal i povezane prijetnje kako bi se postavili pravi ciljevi i
zadaci u skladu sa ekonomskim, društvenim i ekološki održivim praksama.
Kriterijumi Global Sustainable Tourism Council destinacije nude odličnu
polaznu tačku za izgradnju odgovornih, fer, pravednihih i održivih destinacija.
Planiranje
turizma, međutim, nikada nije jednokratan napor. Iako bi trebalo da odražava
strateški dugoročni pravac, uvijek mora ostati fleksibilan i ostaviti dovoljno
prostora za prilagođavanje nepredviđenim okolnostima, promenljivim trendovima i
konkurenciji. Razmislite o trenutnim promjenama ponašanja potrošača kao što je
rastuća ekološka svijest ili sve veće prisustvo tehnologija u svim aspektima
našeg života. Inspirisani konceptom 'pametnih gradova', poslednjih godina se
mnogo pažnje poklanja 'pametnim turističkim destinacijama', naglašavajući
važnost ugradnje moderne tehnologije za održiva, pristupačna, poboljšana
turistička iskustva i, na kraju, povećanu konkurentnost kroz automatizaciju
procesa, predviđanje potražnje, upravljanje krizama i povećanje
produktivnosti.
Prije svega,
suština uspješnog i održivog planiranja destinacije je inkluzivnost i
zastupljenost svih zainteresovanih strana u procesima planiranja i donošenja
odluka kako bi se obezbijedila dobrobit i osnaživanje lokalnog stanovništva.
Kad je pravo
vrijeme?
Brza ekspanzija sektora tokom proteklih decenija poslala je destinacije širom svijeta u razvojnu trku koja se takmiči za turističke eure u nadi za ekonomski prosperitet. Međutim, prije nego što uđemo u ovaj voz koji se sve brže kreće, postoji niz faktora koje treba razmotriti kako bi se osigurala izvodljivost dugoročnog održivog razvoja turizma.
U sveobuhvatnoj studiji, World Travel & Tourism Council analizirao je spremnost za rast turizma u 50 gradova širom svijeta. Destinacije 2030 ocrtavaju 75+ faktora od turističkih atrakcija i smještaja, do infrastrukture, prostora, povezanosti, kao i turizma i sveukupne politike ekonomskog razvoja. Razmatranje ovih i drugih faktora je od suštinskog značaja da bi se odredilo koliko je destinacija pripremljena za razvoj turizma i izazove koji proizilaze. Važno je zapamtiti da potencijal uspjeha destinacije ne zavisi uvijek od sve većeg broja posjetilaca, već se krije u efikasnom upravljanju resursima kako bi se osiguralo da industrija podržava život lokalnog stanovništva.
U međuvremenu,
koliko je važno znati kada početi planirati održivi razvoj naše destinacije,
jednako je važno znati kada treba pritisnuti kočnicu. Nekontrolisani razvoj
turizma može dovesti do lošeg upravljanja otpadom i degradacije životne
sredine, rasta cijena nekretnina, saobraćaja i prenaseljenosti, uznemiravanja
i socijalnih nemira među lokalnim stanovništvom i sveukupnog prekoračenja
kapaciteta destinacije. Destinacije širom svijeta kao što su Venecija u
Italiji, Maču Piču u Peruu, ili naše Budve, između mnogih drugih, bore se sa
prekomjernim turizmom koji u velikoj mjeri ugrožava dugoročnu održivost
industrije.
Ko su glavni
akteri planiranja u destinaciji?
Kroz
implementaciju politika, propisa i odgovarajućih investicionih odluka, vlade
imaju važnu ulogu u ublažavanju negativnih uticaja razvoja turizma. Bitnu podršku joj daje lokalni državni sektor, instituti, privatne konsultantske kuće i NVO. Dobro
upravljanje će uspostaviti odgovarajuće administrativne strukture i okvire za
saradnju privatnog i javnog sektora, regulisati zaštitu nasljeđa, pomoći u
obrazovanju i obuci, i identifikovaće jasne razvojne ciljeve. Takođe je važno
da šira javnost bude upućena sa svrhom planiranja u turističkoj destinaciji.
Na Zapadu postoje
Destination management organizations odnosno Organizacije za upravljanje
destinacijom (OUD) koje su strateški lider u destinaciji – one vode i
koordiniraju aktivnostima različitih aktera i organizacija kako bi radili na
zajedničkom cilju. Djelujući kao posrednik i savjetnik, OUD objedinjuje
resurse i stručnost kako bi ključnim zainteresovanim stranama pružila alate
koji su im potrebni za uspjeh razvijanjem strateškog partnerstva između vlade,
stanovnika, lokalnih preduzeća i NVO. OUD pomaže da se premosti jaz između
stanovnika i posjetilaca kako bi se kroz zajedničke napore otključale ekonomske
koristi od turizma.
Da li je dovoljno
imati strateški plan održivog razvoja turističke destinacije?
Strateški plan
održivog razvoja turizma jeste najvažniji dokument, on je kao vodilja kroz problematiku
destinacije ali i rješavanje iste uz neophodne aktivnosti. Međutim, pored
njega je važno raditi i druge planove i programe koji bi ga udopunjavali. Ti
planovi i programi uz adekvatna istraživanja riješavaju pojedine stavke iz
strateškog plana. To su najčešće planovi i/ili programi kvaliteta u destinaciji, marketing i promocija destinacije, programi razvoja određene vrste turizma (ruralni
turizam, zdravstveni turizam, kulturni turizam), itd.
Podsjetimo se činjenice da će broj putovanja u budućnosti
samo rasti, zato je neophodno pravilno planiranje ali i adekvatno upravljanje.
Hvala na čitanju. :)